Kada je početkom 2020. krenula pandemija Covid-a, bilo je to već gotovo 15 godina od moje zadnje partije šaha. Znao sam pogledati video analize i komentare kada bih naletio na njih, tu i tamo sam čak pokušao riješiti šahovske zagonetke u novinama. Ali nisam igrao.
Dogodio se lockdown.
Zašto šah?
Bilo mi je loše, a emocionalno sam bio izgubljen. Više nije bilo života kakvog sam do tada poznavao. Scrollao sam po Twitter feedu i naišao na jednog od mojih Twitter prijatelja i bivših kolega, Martin Danielsson. On je jedan od najboljih inženjera s kojim sam imao čast raditi u toku karijere. Tweet je bio nešto o šahu, vjerojatno jedan od Agadmatorovih filmića i ubrzo nakon toga smo odučili odigrati partiju na chess.com. Bio je 19.4. kad sam se registrirao na tu stranicu.
“Šah ljude ne izluđuje; on lude ljude održava pri pameti.” – Bill Hartston
Odigrao sam nekoliko partija i nije dobro prošlo. Chess.com ocjenjuje igrače i počinjete sa 1200 bodova. Ne kažem da sam bio osobito dobar u šahu, ali u vrijeme kada sam prestao igrati, bio sam negdje između 1650-1700. A sada, prvi dan povratka sam gubio od igrača koji su ocijenjeni ispod 1200. Zabolio me ego. Sljedeći dan sam nastavio igrati, ali su rezultati bili isti. Igrao sam partije od 30 min po igraču.
Lockdown je bio u punom zamahu i nije se imalo što za raditi osim motati se po kući cijeli dan. Nije bilo košarke, ničega. Nisam padao na onu priču koja se provlačila po nekim društvenim mrežama – sad je vrijeme da poradiš na sebi i unaprijediš karijeru. U to je vrijeme bilo važno preživjeti i zadržati zdrav razum. Kako se nije moglo ništa raditi, a trebao sam hobi, odlučio sam pokušati vratiti svoje šahovske vještine. Proveo sam još nekoliko dana igrajući, ali nisam napredovao s vještinama, rezultatima i ocjenom. Morao sam nešto promijeniti. Budući da živim od kodiranja i DevOps-a, počeo sam razmišljati o istom pristupu koji bih primijenio u uobičajenom projektu na poslu.
Kronike agilnog razvoja u šahu
Taj trenutak smatram svojom prvom retrospektivom na vlastiti šahovski projekt. Prepoznao sam neke stvari koje sam krivo radio samo zato što nisam uzeo sekundu da promislim kako ih bolje napraviti. Igrao sam brze partije od 30 minuta po igraču i često radio greške, ali bih nastavio igrati da pokušam spasiti barem nešto od tih partija. Vrijeme koje sam trebao utrošiti na poboljšanje vlastite igre sam gubio na beznadne okršaje. Trik je bio znati kada odustati, baš kao u nekim softverskim ili startup projektima. Gubi brzo. Neuspjeh je u redu dok god iz njega nešto naučiš.
Bit će bolje sljedeći put.
I onda sam počeo igrati blic partije. Partije od 3 minute po igraču po igri 2 dodatne sekunde za svaki potez. Puno brže. Ovo mi je dalo brži i češći feedback. Zvuči poznato iz agilnih softverskih projekata? U osnovi, razvijao sam svoj proizvod, sebe kao igrača šaha, puno brže nego prije i rješavao sam niz bugova na proizvodu te na taj način brže učio.
Baš kao u softverskim projektima, ili bilo kojim drugim projektima, postoje poznate poznanice, poznate nepoznanice i nepoznate nepoznanice. Nisam tako pametan, pročitao sam citat Donalda Rumsfelda u knjizi Marka Richarda. S poznatim poznanicama sam se mogao nositi, to su bila npr. otvaranja koja su mi poznata i koja sam poprilično dobro razumio. Poznate nepoznanice su otvaranja za koja sam znao da ne razumijem dobro i teško sam poražen u prvih par iteracija. Nepoznate nepoznanice su bile najgore. Izgubio sam ne znajući što me snašlo. Igranje dužih partija od 30 minuta bi me ostavilo dulje vremena u nepoznatoj nepoznanici, bez mogućnosti da dovoljno brzo provjerim svoje pretpostavke o varijacijama. Prebacivanje na kraće partije mi je pomoglo pri bržem učenju I napredovanju. Brži i češći feedback. Na ovaj način sam poboljšao svoju igru. Količina poznatih poznanica je brzo rasla, kao i količina poznatih nepoznanica, a količina nepoznatih nepoznanica je brzo opadala jer sam nailazio na puno manje varijacija u kojima bih bio poražen. Isto se odnosi na software ili bilo koji drugi projekt.
Povratna informacija je ključna; traži brzi feedback, popravi, pusti ponovno u razvoj i zatraži još povratnih informacija.
Ponovi sve ispočetka.
Koliko sam se poboljšao?
Počeo sam, kao i svi na chess.com, sa ocjenom 1200 i bio sam poražen od igrača s još nižim ocjenama. Otkad sam se u svom šahovskom projektu prebacio na agilno & DevOps stanje uma, uspio sam popraviti ocjenu na više od 1600 i doći među 7% svih blic igrača na chess.com. Najinteresantniji dio je to što sam, nakon puno odrađenih blic partija i dobivanja brzog feedbacka, počeo ponovno igrati brze partije te poboljšao svoju ocjenu do 1736, što je u top 3% svih igrača na chess.com.
Poanta je da principi agilnosti i DevOps-a ne vrijede samo za softverske projekte, možete ih primijeniti na bilo koji projekt.
Čak i u šahu.
Poboljšaj, isporuči, dobij povratnu informaciju, uči, poboljšaj, isporuči.
Ponovi.
Čisto da se razumijemo, ne smatram ocjenu iznad 1700 posebnom. Ali napredak do nje je bio zabavan, održao me i još me drži pri zdravoj pameti u vrijeme pandemije. Koncentracija na šah mi pomaže raščistiti misli i izolirati se od svijeta oko sebe, što je sjajno. Iako se moja žena s tim ne bi složila.
Korak po korak, koristite maske i budite odgovorni.
Proći će sve to.
- Šah, pandemija, agilnost i DevOps - 13.11.2020.